Milanka Šulejić je američka autorka srpskog porekla. Živi u Viskonsinu i bavi se pisanjem i pripovedanjem u oblasti porodice, kulturnog sećanja, migracija, nasleđa, folklora, pripadnosti, kao i priča koje se prenose iz generacije u generaciju. Njen rad spaja publicistiku i memoarsku prozu sa fikcijom, folklorom i intimističkim pripovedanjem, često istražujući teme promena okruženja i prostora.
Napisala je knjigu pod naslovom "The Girl Who Never Fully Left", duhovitu, nežnu i pomalo sablasnu kolekciju o sećanjima, usamljenosti, vezama, osećajnosti i nevidljivim sitnicama koje nosimo sa sobom. Njeni radovi objavljivani su u publikacijama: Written Tales Magazine, Sundial Magazine, Tales from the Moonlit Path, Phantom Flash Fiction, kao i Gone Lawn, a uskoro se očekuje i objavljivanje u Književnim novinama u Srbiji. Redovno piše za Anglozine gde razvija kolumnu Šta nosimo u sebi, koja istražuje teme porodične istorije, jezika, migracija, kulturnog nasleđa i pripadanja kroz generacije.
Mojoj majci, Stojanki Čulum-Šulejić Što sam starija, sve više razumem da nisam sama postala ono što jesam kao spisateljica. U školi sam naučila kako da pišem. Naučila sam kako da…
Oduvek imam osećaj da sam na ovaj svet došla noseći nešto. Ne nešto što bilo ko može da vidi. Ne beleg na koži, niti porodičnu uspomenu pažljivo umotanu u papir…
Naslovna fotografija: čuveni američki pisan Mark Tven (pseudonim Samjuela Langhorna Klemensa) u Teslinoj laboratoriji, proleće 1894. Nepoznati autor.Izvor: Wikipedia Prolog Pod olujnim nebom malog sela Smiljan, koje je danas u…
Pre nego što su telefoni postali dovoljno mali da mogu da nestanu u džepu, postojao je telefon. Ne tek neki telefon. Onaj telefon. U našoj kući bio je pričvršćen za…
Neke pozive pronađete u svom inboxu i pročitate ih jednom. Onda ih pročitate ponovo. A onda sedite nekoliko trenutaka i mislite: Čekaj. Da li se ovo stvarno dešava? Upravo tako…
Postoji nešto čudno kada odrastate kao Srpkinja u Americi.U Americi ste Srpkinja.U Srbiji ste Amerikanka.I nekako su obje strane u pravu. Dok sam odrastala, znala sam da sam Srpkinja.Bilo je…
Cijeli životmislimo da smo odvojeni. Ovo je moje tijelo.Moje ime.Moje djetinjstvo.Moja tuga.Moja priča. Kao da se jedan životmože zatvoritiunutar granicajedne osobe. Ali počela sam se pitatikoliko je toga u menipostojalo…
Cijeli životučimo imena stvari. Drvo.Rijeka.Ptica.Tuga.Majka.Stranac.Dom. Kao da bi imenovanjemoglo nagovoriti svijetda dovoljno dugo ostane miranda bismo ga mogli razumjeti. Ali rijeka ne znada se zove rijeka. Ptica nikada nije šapnulaime…