Sve je energija

Cijeli život
učimo imena stvari.

Drvo.
Rijeka.
Ptica.
Tuga.
Majka.
Stranac.
Dom.

Kao da bi imenovanje
moglo nagovoriti svijet
da dovoljno dugo ostane miran
da bismo ga mogli razumjeti.

Ali rijeka ne zna
da se zove rijeka.

Ptica nikada nije šapnula
ime svoje vrste
jutru.

Zvijezde nemaju jezik
za daljine
koje prelaze.

Samo mi insistiramo
da svaka struja
nosi neku oznaku
prije nego što sebi dozvolimo
da uđemo u nju.

Možda je sve energija.

Ne zato što sve svijetli
nekom nevidljivom svjetlošću,

nego zato što ništa
nikada nije zaista
stajalo samo.

Vjetar posuđuje list.

List posuđuje granu.

Grana posuđuje drvo.

Drvo posuđuje zemlju.

Zemlja posuđuje zvijezde.

A ja posuđujem ovaj dah
na kratko,

nazivajući ga svojim
dok se ne vrati
tamo gdje je
oduvijek išao.

Godinama sam pokušavala
postati neko.

Planina to nikada nije pokušala.

More to nikada nije pokušalo.

Nebo se nikada nije probudilo
pitajući se
je li dovoljno.

Samo ljudi nose ogledala
u šume

i zamijene odraz
za krajolik.

Sada sjedim tiho
i gledam kako prašina
pleše kroz sunčevu svjetlost.

Ništa ne traži
da bude objašnjeno.

Ništa ne traži
da bude bolje.

Sve jednostavno nastavlja
svoj strpljivi razgovor
sa svime ostalim.

Možda je to ljubav.

Ne pronaći drugo ja,

nego se sjetiti
da nikada nije postojalo
samo jedno.

A možda je to život.

Ne zbirka odvojenih stvari,

nego jedno beskrajno kretanje
koje samo sebe uči
obliku pripadanja.

Ako je sve energija,

onda sam možda predugo
pokušavala postati val,

a cijelo vrijeme

bila sam voda

koja se prisjeća sebe.

Author
Recent Posts

Milanka Sulejic

Milanka Sulejić je američka autorka srpskog porekla. Živi u Viskonsinu i bavi se pisanjem i pripovedanjem u oblasti porodice, kulturnog sećanja, migracija, nasleđa, folklora, pripadnosti, kao i priča koje se prenose iz generacije u generaciju. Njen rad spaja publicistiku i memoarsku prozu sa fikcijom, folklorom i intimističkim pripovedanjem, često istražujući teme promena okruženja i prostora.

Napisala je knjigu pod naslovom "The Girl Who Never Fully Left", duhovitu, nežnu i pomalo sablasnu kolekciju o sećanjima, usamljenosti, vezama, osećajnosti i nevidljivim sitnicama koje nosimo sa sobom. Njeni radovi objavljivani su u publikacijama: Written Tales Magazine, Sundial Magazine, Tales from the Moonlit Path, Phantom Flash Fiction, kao i Gone Lawn, a uskoro se očekuje i objavljivanje u Književnim novinama u Srbiji. Redovno piše za Anglozine gde razvija kolumnu Šta nosimo u sebi, koja istražuje teme porodične istorije, jezika, migracija, kulturnog nasleđa i pripadanja kroz generacije.

Latest posts by Milanka Sulejic (see all)