U drugom delu teksta koji se bavi književnošću sa Madagaskara, Tajda Dedić predstavlja najznačajnije savremene autore sa ostrva. Prvi deo teksta možete pročitati ovde.

O autorki:

Tajda Dedić je studirala anglistiku, kulturologiju i prevođenje u Austriji, Turskoj i SAD-u i magistrirala je na temu postkolonijalne književnosti. Radila je u pozorištu, na pozorišnim i filmskim festivalima, u medijskim kućama, kao prevoditeljica i tumačica, fixer za novinare itd. Prevodi književnost s engleskog, njemačkog i turskog jezika.


Madagaskar je jedna od deset najsiromašnijih država svijeta, s visokom stopom korupcije i od proglašenja nezavisnosti poprište je političkih nereda i previranja. Većina malagaških pisaca ne živi od pisanja, osamdesetih godina prošlog vijeka su čak sami plaćali štampanje i distribuciju svojih djela, jer nije bilo izdavačkih kuća. Od 2010. godine, otvoreno je nekoliko izdavačkih kuća, koje su veoma aktivne. Veliki broj pisaca piše na francuskom jeziku, što naravno olakšava recepciju u inostranstvu. Kad je riječ o recepciji malgaške književnosti u inostranstvu, mora se spomenuti izvanredna prevoditeljica Alison Šaret, koja je od svoje dvadesetpete godine posvećena prevođenju malgaške književnosti s francuskog jezika i prevodi poeziju, priče i romane. 

Neke od tema kojima se bave malgaški autori su: realistični prikaz života na ostrvu iz ugla različitih društvenih klasa, korupcija, posljedice kolonizacije, konflikt između tradicije i novih ideja, te priče o odrastanju u velikom, komplikovanom, nasilnom gradu, iskustvo u dijaspori, povratak u domovinu itd. Uticaj tradicionalne usmene književnosti i humor su divne stilske komponente, kao i satira i humor.

Image by Pua Bar from Pixabay

Slijedi kratki pregled autora, autorki i njihovih djela: 

Autor Andri Andraina (1922-2006) pisao je o posljedicama kolonizacije za vrijeme drugog svjetskog rata i u periodu nakon rata. Andraina je spojio malgašku tradiciju usmene književnosti s francuskim, odnosno evropskim romanom u svojim djelima pisanim na malgaškom jeziku. Smatra se začetnikom romanesknog realizma i njegove knjige su obavezna lektira u školama na Madagaskaru. U romanu „The Lamenting Land” (1979.), on piše o životu u ruralnim područjima za vrijeme drugog svjetskog rata. U zemlji je vladala velika glad, jer se sva riža s Madagaskara slala francuskim vojnicima, Malgašanima je bilo zabranjeno klati zebu goveda, kolonijalne vlasti su čak zahtjevale da ionako gladni Malgaši spremaju donacije novca i hrane za francusku vojsku i plaćaju porez u riži. Andraina prikazuje kako glad i neimaština utiču na čovjeka, u trenutku on jedino može da slijedi instinkt za preživljavanje. U selu se ruše svi tabui, ljudi ne mare za pravila ponašanja, poštivanje običaja ili vjerskih zakona, dolazi do krađe i ubistva. 

Siprijen Toazara (rođ. 1949) piše o periodu nakon rata i o gubitku identiteta zbog uticaja francuske kulture i materijalizma. U priči „One Times Two” (2009.), punoj humorističnih detalja, ona piše kako jedan od dva jednojajčana brata blizanca spada pod uticaj francuske kulture i zapadnjačkog materijalizma, te se zato potpuno otuđuje od svoje zajednice i postaje sterilan. 

Roman „Lalana” (2002.), što znači put, autorke Mišel Rakotoson (rođ. 1948.) priča je o muzičaru u Antananarivu koji je obolio od AIDS-a i, uz pomoć druga, pokušava da ostvari svoju želju i prije smrti vidi more. Dok putuju prema obali, dva druga biraju Kraljičin put kojim je išla kraljica Rasoaherina kad je saznala da umire. Mišel Rakotoson u tom romanu priča o generaciji razočaranih i bespomoćnih mladih ljudi koji se iz siromašnih ruralnih područja sele u glavni grad radi studija. Studentski dom je neuslovan za život i ne razlikuje se nimalo od geta, nezaposlenost tjera studente da se bave prostitucijom, zbog čega oboljevaju od spolno prenosivih bolesti i HIV-a, bez mogućnosti da kupe lijekove.

O maloljetnim prostitutkama, oboljelim od AIDS-a i seksualnom nasilju nad ženama i djevojčicama pripovjeda i Magali Nirina Marson u „Abandoning Myself” (2010.), odlomku njenog romana „Nouvelles de Madagascar”. Glavna junakinja je kćerka Malgašanke i Francuza, koji se odlučio vratiti svojoj ženi u domovini. Budući da je naratorka njegova zakonski priznata kćerka, ona zadržava pravo da pohađa prestižnu francusku školu, ali se počinje baviti prostitucijom kako bi pomogla svojoj majci i braći.

David Jaomanoro (1953-2014) piše o još jednom tragičnom fenomenu na Madagaskaru, djeci robovima, u priči „Nenitou” (2006.), gdje kombinuje elemente usmene književnosti: on počinje priču s malagaškom verzijom „Bila jednom jedna…”, isprepliće basnu s ovom pričom (koja je još tragičnija zato što je pripovjeda porobljena i prevarena djevojčica) i završava tipičnom izjavom kojom se pripovjedač ograđuje od odgovornosti kazivanja istine, jer ako je u priči bilo laži, njih su mu prenijeli preci koji su pričali istu priču. 

Bao Ralambo radi kao prevoditeljica i autorka priča o romana o životu na Madagaskaru i dijaspori. U satiričnoj društvenoj kritici „Blastomycosis”,  ona pokazuje da na Madagaskaru, čije je društvo bilo podijeljeno u sistem sličan kastama, još uvijek postoje velike podjele između slojeva, te na koji način srednja klasa pokušava da prikrije da i oni padaju u sve dublje siromaštvo. U priči „Lunch Ticket”, Ralambo opisuje šta se krije iza fasade evropskog „post-rasističkog” društva, kad mlada studentica dolazi u Monpelje, gdje se suočava s rasizmom, osjećajem nepripadanja i nostalgije. 

Žohari Ravaloson (rođ. 1965.) je pravnik, nagrađivani književnik i izdavač, koji se vratio u domovinu nakon studija u Francuskoj i Reinionu. Piše priče i romane s ciljem da zapadnim čitaocima predstavi svoju zemlju sa svim njenim misterijama, legendama i komplikovanom istorijom. Njegov roman o odrastanju „Return to the Enchanted Island” (2019.) počinje poglavljem „Enchanted Island” u kojem grupa tinejdžera napravi kobnu grešku u privatnoj školi koju pohađaju. 

Korupcija u školama i ostalim sferama društva je tema priče „Omeo Zamako” (2005.) Šarlot-Arisoa Rafenomanjato (1936-2008), u kojoj vrijedni i inteligentni dječak ne uspijeva položiti prijemni ispit zato što njegov predani, samohrani otac nema dovoljno novca da podmiti učitelje. Tragični kraj ove priče otkriva još surovije oblike korupcije i nemoć siromašnih ljudi.

Naivoharisao Patrik Ramamonjiasa, poznat pod imenom Naivo, je autor romana, „Beyond the Rice Fields” (2016.). To je djelo istorijske fikcije i prvi je malagaški roman ikad preveden na engleski jezik. Naivo u tom romanu pokazuje Madagaskar koji je drugačiji od idiličnih francuskih rusoovskih opisa.  Roman prati živote Tsita i Fare od njihovog djetinjstva, odnosno otkad Tsito, dječak rob, dobije novog vlasnika, Farinog oca. Njih dvoje se zbližavaju, a čitaoci prate njihovo odrastanje i ljubav, dok se svijet oko njih mijenja usljed kontakta sa strancima. Naivo piše i satirične priče o savremenom životu u kojima nam objašnjava kako se podmićuju sudije, sitne i krupne birokrate, šta se sve dešava i ko se vrzma u gradskim getima.  

I za kraj, kako malagaški pisac vidi budućnost Afrike i Evrope: Mose Njo je umjetnik, režiser i pisac naučne fantastike. U priči „Siri, My Love; Zuckerbook, My Home” (2022.) postoje dva svijeta, realni i virtuelni i svaka kompanija ima svoju vojsku. Transhumani narator, pun kablova i čipova, virtuelno živi u Zuckerbooku, gdje je jako sretan i ludo je zaljubljen u Siri, a realno se nalazi na pretrpanom brodu koji pokušava da preplovi Sredozemno more. On na zaraćenom Madagaskaru ne može napuniti bateriju, jer tamo više nema struje, pa bježi u Evropu, gdje ga iz mora spašavaju ga ljudi koji nisu spojeni s tehnologijom Zuckerbooka.

Zaključak

Književna djela jedne siromašne zemlje koja realistično prikazuju život u toj zemlji često su brutalna lektira, koja možda nije pogodna za čitanje na plaži ili čitanje radi relaksacije. No, ipak, vrijedi se udubiti u malagašku književnost. Pripovjedačko umijeće malagaških autora, uticaj tradicionalnih predanja, njihov inteligentni humor svježi su i fascinantni. Ispod možete naći linkove za stranice s pripovjetkama, poezijom i odlomcima iz romana na engleskom jeziku. 

Ugodno književno putovanje!

Intervjui i odlomci:

Izdanje: Madagaskar,  WWB

Naivo: The reader

Naivo: The Influence of Bloodline

Njo: Siri, My Love; Zuckerbook, My Home

Rakotoson: odlomak iz Lalana

Rakotoson: odlomak, Lalana 

Naivo; odlomak iz Beyond the Rice Fields 

Ravaloson: Enchanted Island

Toazara: One TImes Two

Izvori:

www.thefreegeography.com/literature-of-madagascar/

https://pen.org/introducing-the-literature-of-madagascar-on-translating-naivo/

www.books.openedition.org/obp/4217

https://glli-us.org/category/african-literature/madagascar-literature/

https://books.google.ba/books?id=EsMXOey7LYgC&printsec=frontcover&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false

https://ich.unesco.org/en/RL/malagasy-kabary-the-malagasy-oratorical-art-01741

Redakcija

Comments

No comments yet. Why don’t you start the discussion?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *