I kad Kosmos;
sav treperav od snoviđenja;
kistom dotakne azurni rep te zvezde repatice
koja preleće:
pokušavajuči da isplete
one platinaste niti smisla;
one mimohode Rađanja, (ne)Življenja i Smrti,
da raspe tu prašinu
mnogih života u jednom,
mnogih lica u jednom oku,
mnogih bljeskova u samo jednoj iskri
obmanutih safirnih pomračenja…
A, evo,
tek nakon prođem
svim tim Mesečevim stazama
Prošle Budućnosti,
ja sa Kosmosom tkam reči prstima Sadašnjosti
i vidim kako bučno može biti
padanje mlečnih latica jasmina na površinu
svih tih ogromnih
plavih, purpurnih, lazulnih, zelenih voda,
kako tiho može zvučati najjači vrisak
dečje oduševljenosti onim zaboravljenim vrednostima,
kako divno može biti samo Umiranje
ako si makar na Tren;
ne mareći na Vreme;
istinski Živeo,
a kako grozno biva
kad ni u snovima ne bivaš
onako kako tvoj Impuls pleše
praveći piruetu Buđenja…
kako odsustvo tvojih misli
sakralno svetli u mraku i stvara sutone Rađanja
svih onih usnulih, žrtvovanih usana,
prosutih po pepelu reči,
kad se skupe u malene čestice…
slučajna spajanja nespojivih Svetova…
I tek poneki Plamičak Krvotoka se;
grimizom Života Probuđen;
nadoveže na reči koje nisu našle put
od Srca, preko usana do zamiranja Svetlosti
po notnom sistemu Prabudućnosti,
po kome se note;
začete Energijom;
oslikavaju nerazunljivim redosledom,
ali…
Ko je još shvatio Logiku Duše?

Ivana Pekić Malimarkov zbirku pesama Željna objavila je 2012. godine. Član je španskog udruženja Poetas Del Mundo, a učesnik je mnogih zajedničkih stihozbirki. Autor je i urednik portala Necenzurisano.