hornbyU svom sedmom romanu „Šalu na stranu“, engleski autor Nik Hornbi unosi mnošto novih ideja, pri tom se držeći svog prepoznatljivog stila koji pamtimo iz romana „High Fidelity“, „Sve o dečaku“ i „Kako biti dobar“.

Kao i moga druga dela ovog autora, „Šalu na stranu“ je ubrzo po objavljivanju pobrao pozitivne kritike kako čitalaca, tako i publike, što je dovoljno redak slučaj da roman preporuči svima koji cene moderno književno stvaralaštvo. Upravo zbog takvih nepodeljenh reakcija, Hornbijevi romani su popularni širom sveta i čine nezaobilazno štivo za one koji vole da ih kroz ozbiljnu tematiku vodi nonšalantan stil i suptilni humor.

U romanu „Šalu na stranu“ opet se srećemo sa prepoznatljivim hornbijevskim stilom pisanja, ali i sa mnoštvom novih ideja koje ranije nismo imali prilike da vidimo u njegovim delima. Oni koji su imali priliku da čitaju „High Fidelity“ ili samo pogledaju film zasnovan na njemu, znaju zašto ga kritičari često smatraju predstavnikom „lad-lit“ žanra u engleskoj književnosti.

Ovoga puta, međutim, Hornbi prepušta centralno mesto romana ženskom junaku, Barbari Parker iz Blekpula, koju pratimo kroz ključne događaje u njenom životu. Iako ovo sigurno nije prva žena koja nosi radnju Hornbijevog romana, sam taj korak svakako predstavlja svojevrsnu inovaciju u njegovoj prozi, te je tako i sama priča daleko interesantnija čak i onima koji su već čitali dela ovog autora.

Poreklom iz malog grada na severu Engleske, Barbara je nezadovoljna mogućnostima za profesionalni napredak, te odlučuje da odbije laskavu titulu mis Blekpula i ode u London kako bi postala glumica u komedijama, poput njenog idola Lusil Bol. U glavnom gradu, Barbaru pratimo kroz englesku šezdesetih godina u jednoj novoj dinamici života, kroz niz preokreta, sve dok ne dobije glavnu ulogu u Bi-Bi-Sijevom sitkomu Barbara (i Džim). Kako bi lakše osvojila londonsku publiku, a i producente, ona menja svoje ime u Sofi Stro, pri tom preuzimajući potpuno novi identitet. Krećući se kroz četiri sezone ove serije, Barbara nam pomaže da upoznamo ne samo njen privatan i javni život, već i živote njenih saradnika, koji neodoljivo podsećaju na živote likova iz serije.

Osim interesantnog zapleta u kome je teško razlučiti šta je gluma, a šta stvarni život, Hornbi nam ovde nudi i svojevrsni društvenu kritku, koja je i dosad bila jedan od njegovih najupečatljivijih doprinosa savremenoj prozi. Preplićući popularnu kulturu i stvaran život, on odgovara kritičarima koji imaju tendenciju da iz umetnosti isključe dela koja su dokučiva prosečnom građaninu, pri čemu humor po pravilu smatraju štivom za široke narodne mase.

Taj Hornbijev odgovor najbolje se vidi u dijalozima pisaca same serije, a koji nalikuje nečemu što bi se moglo voditi i između Hornbija i njegovih kritičara.

„Pa, u svakom slučaju pišemo za gospodu i gospođe Prosečne.“
„Prvo, mislim da niko nije prosečan.” […] „Upravo je u tome suština humora na televiziji, zar ne? Sve nas čini delom nečega. To ja i volim u svemu ovome. Smeješ se istoj stvari kojoj se smeje i tvoj šef i tvoja mama i susetka i televizijski kritičar Tajmsa, i kraljica lično. To je genijalno.“

Osim ove dimenzije, Hornbi kroz Barbarin život opet pravi hroniku jednog vremena za nama i to možda najupečatljivije baš kroz proizvode popularne kulture poput same serije. Takođe, on se dotiče gorućih pitanja kao što su otvoreno izražavanje seksualnog opredeljenja i aktivna uloge žena u društvu. Povezujući sve to kroz domišljate dijaloge, plejadu interesantnih likova i naizgled sasvim prizmene priče, Hornbi priča priču za različite generacije, pri tom ni jednog momenta ne tonući u kliše.

Slika preuzeta od Das blaue Sofa preko Foter.com

Ana Erkić

Ana Erkić

Anglista, master engleske književnosti, redovni saradnik na književnom portalu Citajme.com i pisac u oblasti tehnologije i marketinga.
Ana Erkić

Latest posts by Ana Erkić (see all)