1Bukbar je mala nezavisna knjižara u centru Sremske Mitrovice. To je mesto koje ćete lako prepoznati, i u kome ćete još lakše naći svoj prostor za druženje i čitanje.

Smeštena na uglu Zanatlijske i Muzejske ulice u blizini Save, ova knjižara već 12 godina nudi Mitrovčanima obilje nove literature, ali i prostor u kome mogu da se odmore i popiju čaj ili kafu. Pored knjižare, zaštitni znak ovog prostora je i prelepo dvorište u kome se tokom leta organizuju promocije i drugi književni i kulturni događaji.

U Sremskoj Mitrovici, gradu u kome živi preko 60000 stanovnika, postoji samo jedna nezavisna knjižara, što jasno govori o položaju knjige i kulture u društvu. O izazovima na koje nailazi i dešavanjima u knjižari razgovarali smo sa Aleksandrom Krtinić.

Kakva su vaša iskustva u vezi sa vođenjem male knjižare, daleko od kulturnih centara poput Novog Sada ili Beograda? Koliko Mitrovčani čitaju?

 Pretpostavljam da nije lako ni knjižarima u Beogradu ili Novom Sadu… Vođenje knjižare u malom mestu prepuno je izazova. Mladi ljudi, koji čine srž čitalačke publike, odlaze u univerzitetske centre, tako da je značajno smanjeno interesovanje za knjigu. Kada napuste grad, studenti se po završetku studija, uglavnom ne vraćaju. S druge strane mala ekonomska moć ljudi koji ostanu u gradu, tek retko kad im dozvoli da počaste sebe kupovinom neke knjige. Mitrovčani vole da čitaju, ali knjige ne kupuju spontano, nego planiraju kada će sebi priuštiti neko novo izdanje. U stvari, suočavamo se sa problemima koji verovatno prate kulturu u svim manjim gradovima.

Koji žanr najčešće traže ljudi koji dolaze u knjižaru? Da li postoji neki naslov koji više od drugih privlači pažnju?

 Nekada je bila tražena naučna fantastika. Poeziju skoro niko ne kupuje. U poslednje vreme najaktuelniji su skandinavski pisci. Popularan je Erlend Lu sa svojim Doplerom, Naivan. Super. ili  Popisom

Šta je ono što nedostaje srpskom izdavaštvu da bi knjige lakše i brže dolazile do čitaoca?

Da bi knjige lakše dolazile do čitaoca, potrebno je izdvojiti vreme i finansije za njihovu promociju i u manjim mestima, što je značajno otežano vremenom u kome živimo. Srpsko izdavaštvo je bogato dobrom literaturom i postoje izdavačke kuće koje prate i objavljuju dela kako domaće, tako i strane književnosti. Svojim posetiocima uvek preporučujemo izdanja Geopoetike, Arhipelaga, Booke, Derete, Clia… Važno je stvarati i nove čitaoce, pa roditeljima sugerišemo da svoju decu obraduju nekom od knjiga u izdanju Kreativnog centra, Pčelice ili Enco Booka.

 U Francuskoj je 1981. godine stupio na snagu zakon čija je svrha bila da zaštiti nezavisne knjižare u tržišnoj borbi sa velikim korporacijama. U Sremskoj Mitrovici, ako izuzmemo knjižare-papirnice u kojima je dominantna prodaja udžbenika i školskog pribora, postoji još samo jedna knjižara, koja je ispostava velikog knjižarskog lanca. Šta mislite, da li bi i čime grad mogao da doprinese lakšem poslovanju vaše knjižare?

Da bi opstala, kulturu treba negovati. To se ne postiže preko noći. Književnost, kao neprofitna delatnost, ne može da se izdržava samo od prodaje knjiga, tako da je pomoć države u bilo kom smislu neophodna. Donošenje zakona ili finansiranje projekata u kulturi značajno bi popravili situaciju u kojoj se nalazimo, ali sve je to daleko od naše realnosti. Rad knjižara u Srbiji je težak i neizvestan, ali povremeno se dese pozitivne stvari koje nas motivišu da ne odustanemo.

Šta je najlepši, a šta najteži deo posla kojim se bavite?

Najlepši deo posla je kada vidite zadovoljne i srećne ljude koji mogu sebi da omoguće kupovinu neke željene knjige. Teško je kada prepoznam želju kod nekoga da kupi knjigu, a ne može to da priušti.

Izdvojte najsmešniji događaj ili pitanje, sa kojim ste se susreli tokom rada u knjižari. Neku anegdotu koju ćete pamtiti iz susreta sa mušterijama.

 Naša knjižara je oduvek pored prodavca imala i jednog krznenog pomoćnika na četiri noge. Dugo je to bio pas Šapa. Ljudima je bilo neobično što se on ponašao kao domaćin prostora, i često bi u razgovoru pitali koje je rase. Iako mešanac, mi smo odlučili da proglasimo novu rasu – knjižarski pas. Zanimljivo i smešno je bilo kako su neki ljudi, u želji da ne ispadnu neobavešteni, prihvatali razgovor o psu kao da ta rasa pasa zaista postoji, samo je veoma retka.

3

Koju knjigu biste preporučili?

Od domaćih izdanja preporučila bih Vladislava Bajca i njegovu Knjigu o bambusu, a od stranih knjige Harukija Murakamija, Ingmara Bergmana i Erlenda Lua.

Kog pisca biste voleli da ugostite u svojoj knjižari?

2015. godine u knjižari je gostovao Ivan Tokin, i priredio nezaboravno druženje. Volela bih ponovo da nam dođe, jer piše o onome što svi vidimo. I Jelena Lengold je sjajna, i volela bih da dođe zato što obožavam njene kratke priče.

Šta biste izdvojili od dešavanja u Bukbaru? Osim knjiga šta još možemo da nađemo u vašoj knjižari?

Pored dobre knjige, u Bukbaru možete popiti dobar čaj ili kafu. Organizujemo izložbe i promocije, svirke… Nedavno smo obeležili drugi rođendan kviza GdeKoKad koji se organizuje u knjižari svake druge nedelje i u kom Mitrovčani odmeravaju svoja znanja iz opšte kulture, umetnosti, književnosti.

4

Zašto svako ko dođe u Sremsku Mitrovicu, treba da poseti i vašu knjižaru?

Bukbar je autentično mesto u kome svako može pronaći svoj mir. Nije važno da li ste u društvu ili sami sedite za stolom čitajući knjigu ili ispijajući čaj – nekako svima bude prijatno. Redovno nas posećuju i porodice sa decom. Ako vodite psa sa sobom, mi ćemo ga prihvatiti kao jednako važnog gosta. Trudimo se da povežemo jednostavne i lepe stvari, i to svako ko dođe kod nas ubrzo i prepozna.

Knjižaru Bukbar možete pratiti putem Fejsbuk stranice.

Autorka intervjua: Branislava Ilić – urednica sajta za književnost i kulturu čitanja Sinhro.rs

Anglozine

Anglozine

Magazin za promociju kulture čitanja i kreativnog pisanja.
Anglozine