Njihov slučajni susret promenio ga je zauvek. Ona je bila poslednja u nizu Bajronovih mnogobrojnih ljubavi, ali se ponašao kao da je prva i bio je spreman da kraj nje provede ostatak života. Ovo pismo napisao je u njenom omiljenom romanu „Korina” i to tako da ona razume samo dve reči: amor mio. Tim činom, pismo postaje zapravo Bajronova ispovest samome sebi, pa je stoga pismo intimnije, iskrenije.
Njihova uzajamna osećanja pomogla su mu da svoje emocije pročisti i da se izdigne iz mračnih dubina sopstvenog bića. Pored nje napisao je svoja najbolja dela, a njena ljubav podstakla ga je i da se zauzme za istinski važne ciljeve za koje je i umro, tek nekoliko godina nakon njihovog sudbonosnog susreta.
U nameri da pomogne grčkom narodu da se oslobodi turske vladavine, zaputio se u tu mediteransku zemlju. Međutim, zahvatila ga je groznica i sprečila da svoju nameru i ostvari. U bolesničkom krevetu izgovorio je da na svetu postoje stvari do kojih mu je stalo, a veruje se da je upravo na Terezu i mislio.
U Grčkoj se i danas smatra nacionalnim herojem, a njegova jedina prava ljubav rekla je jednom prilikom:
“Kako njegovo ime bude postajalo čuvenije, ljudi će ga istinski više voleti.”
Naravno, nije pogrešila.
Avgust, 1819.
Najdraža moja Tereza,
Pročitao sam jednu knjigu u tvojoj bašti; ljubavi, bila si odsutna, inače ne bih bio u mogućnosti da je dovršim. To je jedna od tvojih omiljenih knjiga, a njena je spisateljica bila nekada meni bliska. Nećeš moći da razumeš ove reči ispisane na engleskom, a neće ih razumeti ni niko drugi, što je i razlog zbog čega ih nisam naškrabao na italijanskom. Ali, prepoznaćeš rukopis onoga koji te srastveno voli, i shvatićeš da, dok je imao tu tvoju knjigu u rukama, mogao je da misli samo na ljubav.
U toj reči, koja na svim jezicima lepo zvuči, a naročito na tvom – amor mio, sažima se sve moje postojanje od sada pa nadalje.
Osećam da ovde istinski postojim, i osećam da će tako biti i ubuduće; sa kojim svrhom, na tebi je da odlučiš;moja sudbina počiva kraj tebe, žena si u pravom smislu te reči, imaš već osamnaest godina, a dve je godine prošlo od kako nisi u samostanu. Volim te, a i ti voliš mene, ili bar tako kažeš, i ponašaš se kao da su osećanja prisutna i kod tebe, što mi je zaista velika uteha.
Međutim, ono što osećam prema tebi više je od ljubavi, i moja ljubav ne može da presuši. Pomisli na mene, ponekad, kada nas Alpi i okean budu razdvajali, ali nikad neće, osim ukoliko to ne budeš sama poželela.
Maja
Latest posts by Maja (see all)
- Književni chic: od heroine do modne ikone - October 30, 2023
- Ustaj i zablistaj: dnevni rituali kreativnih ljudi - March 11, 2017
- Čarls Bukovski o idealnim uslovima za kreativno stvaranje - February 16, 2017